Mr. Fingers

Ove nebuloze pisane su 12.12.2006., to je utorak

Davim vas o jedan post od mene

pošto se maruščaku ne da više ništa pisati na ovom blogu, a pošto je napravio danas nešto za mene, onda ću se ja malo javit... evop,javljam se...vidim da ste svi odustali od ovom bloga, pa idem i ja... ode probat skužit ovu matematiku za test pa ode na trening...
tomy, javi se
pusek svima
Bernarda

Ove nebuloze pisane su 19.09.2006., to je utorak

Davim vas o Ivana Anić

Photobucket - Video and Image Hosting
Greatest thrill
Not to kill
But to have the prize of the night
Hypocrite
Wannabe friend
13th disciple who betrayed me for nothing!

Last dance, first kiss
Your touch, my bliss
Beauty always comes with dark thoughts




Nemojte doživljavati šokove jer vam pišem već drugi put ovaj mjesec..... drugi put u par dana!

Al ne mojte sada preskočit onaj prošli post!

Razlog je poseban, zove se, bjebjebje, naslućujete iz naslova. (ak netko SLUČAJNO ne kuži, o Ivani anić)

moram vam malo propagirati njezine vokalne sposobnosti
vi znate kako moj najdraži bend traži pevaljku, e pa ok! kaže da je ona među favoritima.
A ako ok! to kaže,,, znači da je tako!

Kud je zgodna kud dobro pjeva....

i tak....

ljudi ja se zezam, ono iz prošlog posta
i pa šta ak si hoću kupit tokio hotel majicu, smatram da je moj imidž dovoljno jak da to podnese
kad mogu bit sa ležaljkom za sunce u kafiću prepunom metalaca koji furaju na vamp, blijedo i sl., malo je stvari koje ne mogu

i neću operrirat nos
fuj
uzmu neke škare, i skroz agresivno nešt unutra režu i kidaju.... ko da uzmeš letvu i mlatiš.... po..... negdje već..... ne dam ja svoj nos! ko po mrtvacu kopaju i natežu, užas!


i tak.... ivana, ti si ponos hrvatske! Kad može sandra našić možeš i ti, zašto ne?
premda sam čitao neke forume u kojima su svašta govorili o nw, nešt tipa da je sve ovo veliki marketinški trik, da novu pjevačicu imaju već odavno u planu i sl. ne znam....

mislim da imaš šanse dobre curo, go girl!!!
go, go, go, go, go shiny
svašt su govorili i protiv tuomasa i svih.... znam da su bogati i slavni i umišljeni, to mora bit tako, kao npr. paris hilton. pa ona je baš prirodna, nju slava nije mijenjala.....

paris, PARIS!!!!!

Ove nebuloze pisane su 17.09.2006., to je nedjelja

Davim vas o So dark the con of man

O fredlani gruntibugli
tvoje mikturacije su mi
kao plurdlani garblebloči i lurdgni sni

Grupe, preklinjem te
moj funtni turlingdrome

I huptozno dranglaj me krinklim bindlvurdlama
ili ću te baciti u gobervarte svojim blarglmrvilom, vidit ćeš još!!!





i kak vam se sviđa?
meni je baš super. Obožavam knjigu/film vodič krozgalaksiju!!! film sam gledal prošlog ljeta i izgubio sam ga, i bio bih zahvalan da mi ga netko od vas, cijenjeno moje čitateljstvo koje tak puno komentira, nabavi.

jel znate možd hoće mi ona draga teta na pijaci zamijenit majicu? one s bendovima? kupio sam jednu, malo je velikasta...
i takkk.....
meni je super....
moj isprazni život, koji nema smisla...
što mogu više poželjeti?

Još te volim
kad te zgledam u trbuhu mi nešt lupa
daleko od kamere, daleko od pumpice za krv
al kad mi se približiš lijevom oku, približiš se i mozgu!

neću više pisat pjesme jer mi svi govorite ma suuuuper je iako ih ni ne kužite niti vam se sviđaju.

i ne, ne volimo nekoga svim srcem nego mozgom jebate!
Srce pumpa krv, mozak je za te ljubavne pizdarije kriv, i sve ostalo!

obožavam lacuna coil... rac, thx!!!!

de dosadno mi je
dosadan sam sam sebi

e idem operirat nos!!! happy, happy, happy
ili malog? ne mogu se odlučit

i sphinx, drago mi je što ipak pišeš! stvarno!mogao bih ti ovo napisati i kao komentar, budući da znam da svi posjećuju moj blog jednom mjesečno jer tako često otprilike i pišem... mislim, ak uopće posjećuju...

pogotovo netko tko je završio moju školu i dio je elite koja se već snašla u zg i pre fensi je da još komunicira s nama (to se ne odnosi na tebe sphinx)

(ov(ul)acije publike, nakon onog govora pisat ću-neću, pa su svi tužni i govore joj de molim te piši, imaš suuupač blog, pa prestaneš pisat i ljudi režu vene, pa slijedi veliki comeback, i svi su u deliriju.... ja sam dio tog delirija.... te masovne halucinacije......)

kak ide ona neka r'n'b pjesmica
i'm still in love with you.... boy.... ;))))) ;p
mama, just kill the man... put a gun against his head....
greathest thrill, not to kill, but to have the price of the night....
i will survive
and everytime i try to fly i fall without my wings i fell so small... guess i need u baby
baby can't u see, i'm calling... guy like u, should have a warning,,, it's dangerous.... and i love it.....
stars are blind.... na-na-na... i'll show u mine....


u jebate al sam se raspjeval.....

e slažem puzle od 2000 kom, već mjesec dana....
složio sam 200-ak, ne da mi se više i nisam soremao sobu zadnjih mjesec dana, jer sam se bojao da ću usisati koju puzlu....
sinoć je nered postao nepodnošljiv.....
nisam imao izbora....
uzeo sam gospodina P(r)aška u ruke i sjebao venecijanere....
a zatim mog dragog prijatelja, ja ga zovem Sisko, puno ime mu je Usisavač.... nas dvojica smo proživjeli brojne sretne trenutke zajedno....
sinoć nije bio jedan od njih..... baš naprotiv.... znate, zanijeli smo se.....
sisko je cuclao kao nenormalan.....
puzla je samo skočila i ušla u nepovratne dubine njegova tijela.....
al zapravo kasnije sam našao jednu na podu, miljama daleko, na drugom kraju sobe, i mislim da se nesretnica izvukla, al nisam siguran jel to ta jer sam ih par trenutaka prije toga premještao pa mi je možda ispala dok sam to premiještao a ne iz siska.....
moj voljeni sisko..... šmrc :'-(((((
moja puzzly,,,,


i de ti anonimna arctica_girl napravi blog, pa se onda javi ak imaš muda! A ne tu neke anonimne komentare ostavljat....

ccccc.... piis

e kakav vam je biggy?
de mene svi živciraju, dobra mi je lea.
ante me živcira jer je neki crkven
danijel je stalno neki.... ne znam.... hladan..... (pa brate smiri se, ča se dereš stalno)
nikša mi je neki odvratan
matias (?) mi je neki tih
simon mi se stalno preserava
zoran mi je užasan, sve zna, dijete balavo

cure još nisam zapamtio, eto lea je dobra, i violeta, ostale su tak tak. nema nekih teških drolja. antonija je zakon!!! najbolja je!!! obožavam ju!!!!

fak propustio sam red carpet!!! sad neću znat šta je in ovaj tjedan!!! fak!!!! Pa šta da obučem????? joooj.....

volim te..... javio bih ti se, al nemam love na računu....
čim kupim bon, obećajem!!!!

znam finski
e tea mislim da ti ono riga (?) znači živjeli!
sam par rečenica, al i to je početak!

Tko ide sa mnom na koncert od theriona 1.2., u zg, neki Boogaloo? tea, di je to?
to je inače čet.
baš super...
imam još par mjeseci da naučim sve pjesme....

bacam se na posao....

piis

p.s. e, sphinx, kak ti staviš veće slike u post? meni ovaj čiko kaže da slike moraju biti 200*150! ne da drukčije!
p.p.s. ak ste se pitali kakav je to cool barkod na mojoj torbi, to vam je od max iz dark angel! Zapravo nisam siguran, broj je dobar, al za kod nisam siguran, imam na kompu neki barcode generator, i u tom ima više sustava kodova, tak da ne znam koji taj sustav je max. ak se netko kuži u to cijenio bih pomoć

Ove nebuloze pisane su 17.08.2006., to je četvrtak

Davim vas o dir gad, tarja

where have all the feeling gone?
why has all the laughter ceased?

why am i loved only when i'm gone?
gone back in time to bless the child
think of me long enough to make a memory
Come bless the child one more time


Danas jedna posebna osoba ima rođ pa am imao potrebu da nešto napišem.
Jedna drolja koja je obilježila mojih zadnjih godinu dana (ili tako nešto).
Kčka kojoj je ljubav važnija od karijere. E pa curo, neće ti ljubav kupovat fensi šmensi stvari kad budeš stara. Ili možda hoće?
Sretan rođendan Tarja!
Mislim da ima 29 ili 39, ne da mi se računat.
Izgleda da marcel ima ili love ili stvarno velikog, kad joj je bio bolji od 9 god života.
Sad bih kao trebao stavit neku biografiju?
Rođena je tam negdje u finskoj u nekom gradu sa k, čini mi se, kratki naziv, '77. onda je išla u helsinki u onu glazbenu školu, pa se upoznala sa tuomasom i emmpuom koji su svirali neki folk, pa su taj folk pojačali bubnjevima i još nečim i tarjom i dobili smo nightwish. De ne da mi se ovo pisat, imate ne netu biografiju. imaju dost dobar hrv fan-site. ne znam kak se zove, guglajte. hrv-slo je, tam imaju biografije svih, tko gdje još svira i tak.
Nadam se da će naći neku još bolju žensku. Al svejedno bi mi bilo drago da marcel SLUČAJNO pogine ili nešto pa da tarja otkrije kak ju je drogirao ili nešto, pa da se svi izljube i pomire, i da im se vrati.

a kad već pišem, mogao bih malo i o sebi.
Htio sam napisat pjesmu, al nisam znao kak da u metafori kažem da mi je dvd crko. šmrc. sad nemam di slušat mjuzu. komp mi se ne da uvijek palit.

upoznal sam nekog novog, i nekog starog, al ovo staro nije lijepo završilo.
i ima neka mala arijana, ide u 7. r. Mlado meso.
Odsam me zovite: Tuomas. Naučio sam i kak se preziva. Holopainen. I emmpua, al nisam siguran. Vukrinen? tak nešt, a i emmpu mu je samo nick. jednom ću svirat guitar kao i on. Jel znate da je neka fensi tvrtka s gitarama njemu u čast idala neku spešl gitaru? kul, moram si jednom kupit. Jednom.

püs

Ove nebuloze pisane su 03.07.2006., to je ponedjeljak

Davim vas o predmet obožavanja

najprije, da se ne čudite zašto sam odlučio prozboriti nakon milijun godina, pogledao sam predmet obožavanja. jednostavno moram nešto reći.
malo sam tužan, iako je neki happy-end, al mi je svejedno nekako tužno i sav sam tužan, kao kakva pičkica, sad mi se malo cmolji :-/
al ne bum. zapravo mi je film super, sjetio sam se nekih stvari iz prošlosti koje su imale lijepu budućnost pred sobom, al su eto tako, zaboravljene....
sjetio sam se jedne cure koja mi je preporučila ovaj film, pa sam tužan....
ne mogu vjerovati da je nekakav film sa gay-temom bio na nacionalnoj tv.... btw ja nisam gay, iako se to zapravo vas uopće ne tiče (oni kojima je ovo namijenjeno znaju)
ne znam da li da još pišem, neki ljudi će dobiti srčani od prevelikog posta....
a mogao bih, taman sad za cijelo ljeto.... ;-)

svašta mi je bilo u ovo kratko vrijeme praznika, prošao sam s 5 (mat. gimn.), sretan sam, bio na moru par dana, otišao blještavo blijed, vratio se malo tamniji, sad opet malo izblijedio jer nema sunca pa se ne mogu sunčat....
tamo bio s rođacima (mrzim to), al bilo je lijepo, zaljubio sam se milijun puta....
i bio sam malo zatreskan u sphynx, al nisam joj ništ slao ni ništ.... nekak.... ne znam.... (ak ovo čitaš.... ne znam šta da ti kažem.... volim tvoj blog, jako ;-))
al daleko od očiju, daleko od srca.... nisam ju vidio od škole....

pozvani ste svi na moj i bernardin rođ 22. ili 21., vidit ćemo još, na klasijama.... feel free to join us (i ti, sphynx ;))

uglavnom još sam tužan, treba mi ljubavi jebote

uglavnom snimat ćemo film, bit će pre-cool (yvonne ;-p), o nekoj vještici koja je nepravedno spaljena u inkviziciji, pa se mi kao zajebavamo, zovemo duhove i ona nam se javi, i zaposjedne ovu jednu, i onda ta ubija sve po redu, na kraju svi crknemo, non-happy end, moći ćete ga ekskluzivno naručiti preko mog bloga;)

ja bi suuuunce

de tužan sam idem čitat vikicu (faust), püs

kerran vain....

p.s. jel zna netko gdje u sb ima za kupit uv-svjetlo i lava lampe? bio sam u spartaku i tamo nema, ne znam di bi to uopće moglo biti?


i sorry što kod nikog ne komentiram, username mi je predugačak da bih ga stalno upisivao, a ne da mi se mijenjat, al ne brinite, sve vas čitam redovito!

Ove nebuloze pisane su 27.05.2006., to je subota

Davim vas o Rape_me

tvoji mi otkucaji još odjekuju
u viziji, komi
tvoj lik kao nož, u mozak zaboden
još uvijek me pokrećeš
nesvjesno, neželjeno
zašto da ti vjerujem?
ti si samo riječ, osjećaj
nestvaran kao i svijet
tvoj uzdah mi još ispunjava nosnice
hrani me svojom opojnošću
ovisan o tvom dodiru,
igram se s krajem
isparavam, lomim se
izvan mene nema ničega...







evo jedna pjesma... da se malo javim... fallen se vraća među žive.
Joj, maturanti :(
Malo sam tužan, fale mi... škola je tako prazna...
iali su super kostime ovi naši (sb)
iz naše škole najbolji - frankensteini i nevjeste, ahileji i here, gangsteri iz chicaga... zakon... predobre nastupe su imali,
volim therion, volim rammstein, volim after forever...
volim dobru mjuzu...
volim jednu tajanstvenu osobu...

de ne da mi se više pisati


piis

Ove nebuloze pisane su 01.05.2006., to je ponedjeljak

Davim vas o Suffy

- Joj, kak mi treba opuštanje - pomisli si Sandrra nakon još jednog napornog dana na poslu. Radila je noćnu smjenu, od svoje petnaeste godine, otkad je otkrila kako i maloljetnici mogu zarađivati, i to pristojne novce. Još uvijek se sjećala svog prvog klijenta, bio je to postariji čovjek, izgledao joj je nekako poznato, možda ga je znala iz viđenja ili odnekud već. Došao joj je još par puta, postavši stalni klijent, na neki način. Nije bio baš tako čest, možda je dolazio jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca. To je zapravo prilično rijetko s obzirom da mu je ona bila jedini izvor užitaka u životu. Ponekad čak nije niti bio raspoložen za 'opuštanje', nego su dugo razgovarali. Tj. on je razgovarao, ona je slušala. Skupa psihoterapija. I njoj je plaćeni odmor ponekad dobro došao.
- Ej koka, stigla nam je kada - kaže joj Ruth, njena cimerica. - Kak ti je danas bilo?
- Joj, koma, opet onaj dedek, pa onda neka dvojica, mislim da još ni školu nisu završili.
- Ma super, sad se lepo okupaj tamo, ja sam s majstorima isprobavala kadu. Bili su dobri.... -
- A kada? -
- Ma i kada je dobra. - kupili su kadu sa hidromasažom. To im je objema trebalo, zbog posla su stalno bile ukočene, a novac im je trebao da bi plaćale sve luksuze koje si inače ne bi mogle priuštiti. Pustila si je vruću vodu, stavila je kap - dvije eteričnog ulja, i pričekala da se voda napuni. Zatim se skinula i dogegala do kade. Mala ju je strašno boljela. Namjestila se, i bilo joj je lijepo, ali ništa ljepše nego inače. - Koka, zakaj ovo ne radi? -
- Ah, ludice, pa moraš si to vključit! - Sandrri nije išlo ništa što je imalo ikakve veze sa elektronikom. Njezin zanat, kako kažu, najstariji na svijetu, kao da ju je otupljivao i iz njene glave brisao sve što joj nije bilo baš prijeko potrebno za život.
- A di da stisnem?
- Pogle si tu zdesna, imaš taj gumbač, piše ti 'on - off' na njemu.
- A to!!! - stisnula ga je. U trenutku je sve proradilo, iz mlaznica je vruća voda odmah krenula udarati po njenim napetim leđima, vratu, stopalima, bokovima...
- Majku ti bebem, ovo je božanski!
- Rekel sam ti, ajd uživaj, idem ja sad na posel.
- Ćajić! - rekla je, i odmah ju začula kako zaključava vrata. Uživala je u opuštajućim mirisima, u predobroj masaži. Zaronila je pod vodu da bi smočila kosu, kad su joj mlaznice udarale po glavi, sljepoočnicama... nije htjela uopće dići glavu, ali ponestalo joj je zraka, pa je morala. Prije je uvijek išla na masaže u wellness centre, ali više joj to neće biti potrebno. Uživala je u ovom osjećaju, kao da joj milijuni malih, robovskih ruku plaze po njoj, smekšavajući najtvrđe dijelove nje, opuštajući ju točno gdje je to željela. Nakon više od dva sata, Ruth se vratila doma. - Koka, si živa?
- Ma evo, izlazim!
- Ne moraš žurit, bila sam sad u jacuzziju kod jednog klijenta, pa mi ne treba opuštanje.
- Svejedno, ak ostanem još sekundu ovdje, otopit ću se!

* * *

Bila je dobra sa Ruth, ali nekako nisu imale previše zajedničkih tema. Živjele su zajedno, zajedno su plaćale račune, imale su isti posao, i više ništa. Sandrra je voljela mrak, Ruth dan, Sandrra sado - mazzo, Ruth uopće nije voljela seks.
Ruth nikada nije razumjela to što se Sandrra uvijek vucarala po mračnim hodnicima, što je rijetko kada uopće izlazila iz stana po danu. Ne bi nikada mogla shvatiti kako je Sandrra izgubila osjećaje, kako joj je njena mala Jessica, koja je bila alergična na sunce, umrla ubrzo nakon poroda, u roku od par sekundi njenim tijelom su se prošarale pjegice i plikovi. Liječnici su ju odnijeli u inkubator, jer je rođena koji tjedan prerano, mislili su da je povezano s tim. Ali nije bilo, tek što su ju spojili na aparate, stroj za praćenje pulsa je zapištao, onako monotono, kao da plače za ukradenim životom, izbrisanom budućnošću još jedne nedirnute duše. Sandrra to nikome nije rekla, to je bilo malo prije njenog osamnaestog rođendana, davno prije nego se upoznala s Ruth. Roditelja nema od desete, nikada nije točno saznala što im je bilo. Živjela je sa pet godina starijim bratom, i sa bakom, koja je donedavno vegetirala, ostavši u komi od trenutka kad je saznala da joj je kćer stradala. Toliko ju je voljela. Nisu dobili skrbnike, brat ih je nekako izvukao. Jednom, kad je Sandrri bilo petnaestak godina, je samo otišao, rekao joj je da ide po kruh, i nikada se nije vratio. Ona nije ništa čula. Trebao joj je novac, upoznala se sa par ljudi koji su ju uvukli u ovaj posao. Nikada nije odlučila treba li ih mrziti ili im zahvaljivati. Baka joj je nedavno umrla, ali ju to nije nešto posebno pogodilo jer ju nije niti viđala (otkad ju je smjestila u neku ustanovu), niti je s njom mogla razgovarati. Liječnici su joj govorili da ju baka može čuti, ali izraz njena lica joj nije to potvrđivao. Dok je bila mala, još je i vjerovala u to.

* * *

Kada je postala njen život. Jedina stabilna stvar u njenom životu. Jedino na što se uvijek mogla osloniti. Nešto što ju je svaki dan čekalo, bez obzira u koje doba dana (ili noći) došla kući. Uživala je u grešnim trenutcima strasti, razbludnom osjećaju hedonizma koji je ispunjavao svaki dio nje, a ponajviše one koje klijenti nisu ni mislili da ima. Nazvala ju je Suffy, toliko se zbližila s njom.

* * *

Jednom je došla kući, napravila kupku, i kupala se. Osjećala se dobro kao i uvijek. Dok je ispirala kosu, ispod površine vode, uživajući u užitcima, mislila je samo na to kako joj se Suffy nešto najbolje što joj se ikada dogodilo. Nije doživjela puno lijepih stvari. Pojavila joj se slika mnoštva djece kojima nije znala imena, djece koja su radila da bi njoj sada bilo lijepo... Sjetila se emisije o izrabljivanju djece, pomislila je kako joj mašta radi, nije znala kako je ta slika bila istinita. Nije niti sanjala da svijet nije ono što se čini, da nam naše oči pokazuju samo ono što želimo vidjeti, da nam naši mozgovi lažu od prvog dana, da svatko živi u svojem svijetu, na leđima desetaka ljudi koji su se brinuli da nikada ne saznamo ono što ne smijemo, neke mračne tajne zaboravljenih duša zarobljenih u prošlosti. Usnula je to istrošeno lice, te podočnjake na licu koje joj je strašno sličilo njenom, dok je osjećala povezanost sa tim bićem, stvorenjem, koje nije imalo dušu, jer je bilo duša samo po sebi. Osjećala je jad, očaj, vidjela je ono što nije trebala. Ono zbog čega su ljude palili na lomači. Vidjela je istinu, istinu kakva se ne može tajiti. Kakva se ne smije tajiti. Istinu zbog koje se gubi život, jer se ne smije niti saznati. Rukice tih stvorenja su ju povukle i nisu joj dale da udahne, vruća voda joj je ispunjavala pluća, ploveći njenom krvi kao dio nje, dio koji joj je smetao i htjela ga se riješiti, ali nije mogla, jer i ono što ne želimo na nama, nas čini ljudima, i dio sebe koji mrzimo i koji nas truje ipak je dio nas, jednako kao i nešto što nam pomaže i treba.
Zbog pogreške, zbog stotinke ne-disanja predugo, zbog jedne slike za koju nije niti slutila da je istina, postala je lik na njoj, jedna od mnogih otišlih i zaboravljenih, usnulih ostataka života, kojemu sada služe.








-------------------------------------
ovo je bila moja prva priča, ak niste skužili.
pizda svima

Ove nebuloze pisane su 11.04.2006., to je utorak

Davim vas o B(l)ind

Zašto očaj utapaš u neznanju?

Jer oči su ti povezane,
vidiš samo slike koje ti pokazujem

Slike koje pokrivaju tvoje rupe

Jer samo si jedna od mnogih
Vučem vaše končiće
Dok niti ne slutite...

Zaokupljeni slikama

Čujem li tvoj glas od gomile?

Nema gore, ni dolje, samo lijevo i desno
Ali nestaje...

Stežem vam okove iluzijom slobode

Jer glas prođe i utihne
Kao što ćeš i ti....



ddcd2aa

Ove nebuloze pisane su 31.03.2006., to je petak

Davim vas o Točka na zidu

Ako imamo beskonačno veliki zid, bez kraja, i na njemu točku, bilo koje boje, zid više nije savršeno bijel. Ta točka, koliko god mala bila, narušava bjelinu tog zida. Zid više nije savršen. Ako mu se dogodi jedna točka, dogodit će se i druga. Onda će zid promijeniti boju, a mala točka postat će ogromna mrlja, koja se razmrljala po cijelom zidu.
A možda je točka samo fiktivna greška, nastala u našim glavama, jer smo preograničeni da bismo pojmili savršenstvo... beskraj...
U tom slučaju, ako je zid ipak savršen, točka je na nama, promatračima.
Mi ljudi sebe doživljavamo kao vrhunac evoluvije, savršena bića, a nismo niti blizu toga. Mi to mislimo, a misli su samo slike u glavama očajnika... Mašta nije realna. Mažta može biti savršena, a realnost ne može.
Ako su neki ljudi dosegnuli savršenu istinu, bi li je podijelili s nama ostalima?
Bi li nam se John Lennon objavio da je još živ?
Trpamo li ljude u ludnice zbog njihovih bolesti ili zbog straha? Možda je shizofrenija talent, a mi to ne vidimo. Možda je zatvorenost u sebe najbolji put otvorenosti prema istini?
Zbog našeg neshvaćanja, oglušujemo li se namjerno na šapate Viših? Zbog ograničenosti, ne čujemo.
Točke su u glavi, kao i savršeni zid. Savršeno ne postoji.

Davim vas o Štošta

Sigurno se pitate čemu ta iznenadna promjena loga. E pa odgovor je Dan Brown. Pročito sam Da vincijev kod, i Anđeli i Demoni. Preporučujem svima. Apsolutno. Neću govoriti sadržaj, možda će neki htjeti čitati. Samo imam pitanje: Je li osoba na slici, desno od isusa muško ili žensko?

Još sam pod dojmom. Ova druga knjiga mi je malo bolja. Da se vratim logu: to vam je ambigram. To znači, kad ga čitate s obje strane (normalno, i rotirano za 180) vidi se isto. To mi je sad totalna zanimacija. Očaran sam time.

Image hosting by Photobucket

ak vam se gore ne vidi slika, evo link

Pisali smo zadaćnicu. Poslat ću vam sastav u sljedećem postu.

Pizda

Ove nebuloze pisane su 15.03.2006., to je srijeda

Davim vas o nightwish

Danas ću se malo pozabaviti mojim najdražim bendom. Pogađate, Nightwish. Isprva sam mislio da su oni baš kršćanski bend, zbog jedne pjesme, ali više nisam siguran. Pomislio sam nekidan na dvije pjesme, Beauty and the beast, i beauty of the beast, i shvatim da bi beast mogao biti Sotona, glavom i bradicom. Kada povežete tekst pjesme sa tim, potpuno se slaže. Evo tekstovi:

Beauty and the Beast
Remember the first dance we shared?
Recall the night you melted my ugliness away?
The night you left with a kiss so kind
Only a scent of beauty left behind

Sjećaš li se našeg prvog plesa?
Sjećaš li se noći kada si otopila moju ružnoću?
Noć kada si otišla sa tako ljubaznim poljupcem
Samo miris zaostale ljepote

Ok, sad kad malo razmislim možda i nije baš u ovoj pjesmi, iako je opet full moguće da je taj ples zapravo njezino (ili tko već na koga se to odnosi) prvo eksperimentiranje sa sotonističkim stvarima.

Ah dear friend I remember the night
The moon and the dreams we shared
Your trembling paw in my hand
Dreaming of that northern land
Touching me with a kiss of a beast

Dragi prijatelju sjećam se noći
Mjeseca i snova koje smo dijelili
Tvoja drhtava šaka u mojoj ruci
Sanjajući o sjevernoj zemlji
Dodirujući me poljupcem zvijeri

Drhtava šaka zbog straha od nepoznatog, a poljubac zvijeri je njihov prvi kontakt, razgovor; san o sjevernoj zemlji je možda želja za drugim mjestom, gdje će pobjeći (pakao)

I know my dreams are made of you
Of you and only for you
Your ocean pulls me under
Your voice tears me asunder
Love me before the last petal falls

Znam da su moji snovi napravljeni od tebe
Od tebe i samo za tebe
Tvoj me ocean povlači dolje
Tvoj me glas razdire
Voli prije nego zadnji list opadne

Otkako mu se obratila, besmrtno biće je učinila lomljivim, bez nje ne može, ovisan je o njoj, žudi za svakim novim susretom...

As a world without a glance
Of the ocean's fair expanse
Such the world would be
If no love did flow in thee
But as my heart is occupied
Your love for me now has to die
Forgive me I need more than you can offer me

Poput svijeta bez odbljeska
Oceanovog otvorenog prostranstva
Takav svijet bi bio
Ako ljubav ne bi tekla tobom
Ali kako je moje srce zauzeto
Tvoja ljubav sada mora umrijeti
Oprosti, trebam više nego što mi možeš ponuditi

Kakav bi svijet bio bez vode? Ne možemo ga ni zamisliti. Kaže mu da ljubav teče čak i u zvijeri poput njega. Ali ona si je našla drugog boga kojega štuje, drugog jadnika koji joj može ispuniti sve želje.

Didn't you read the tale
Where happily ever after was to kiss a frog?
Don't you know this tale
In which all I ever wanted
I'll never have
For who could ever learn to love a beast?

Zar nisi pročitala priču
Gdje je 'zauvijek sretno' poljubiti žabu?
Zar ne znaš tu priču
U kojoj sve što sam ikada htio
Nikada neću imati
Jer tko ikada može naučiti voljeti zvijer?

Tu se govori o tradiciji, o tome što je presudno kod ljubavi, o tome kako treba riskirati da bismo dobili nešto neočekivano (žaba => princ)

However cold the wind and rain
I'll be there to ease your pain
However cruel the mirrors of sin
Remember beauty is found within

Ipak, hladan vjetar i kiša
Bit ću tu da ti olakšam bol
Ipak, okrutna zrcala grijeha
Zapamti ljepota se nalazi unutra Ona ga nije napucala zbog izgleda, nego zbog njegove grešne prošlosti, zrcala uvijek predstavljaju refleksiju prošlosti, i kaže mu da se prava ljepota odmah ne vidi

...Forever shall the wolf in me desire the sheep in you...

...Zauvijek će vuk u meni htjeti ovcu u tebi...

On kaže da će ju zbog njegove naravi uvijek htjeti, barem taj dio njega, jer vukovi oduvijek love ovce...



Ali samo da kažem još nešto u vezi s pjesmama: svatko može imati svoje tumačenje, ovisi o njegovom raspoloženju, osjećajima, stavovima... Sveukupnom stanju... Neka ju svatko od vas, moji brojni čitatelji, tumači za sebe... Evo i druga (ova je za raca):



Slaying The Dreamer
I'm a priest for the poorest sacrifice
I'm but a raft in a sea of sorrow and greed
You bathed in my wine
Drank from my cup, mocked my rhyme
Your slit tongues licked my aching wounds

Ja sam svećenik za najjadniju žrtvu,
Samo splav u moru jada i požude
Kupao si se u mom vinu
Pio iz moje šalice, rugao se mojoj rimi
Tvoj gipki jezici lizali su moje bolne rane

Put a stake through my heart!
And drag me into sunlight
So awake for your greed
As you're slaying the dreamer

Zabij kolac kroz moje srce!
I odvuci me na sunčevo svijetlo
Tako budan za tvoju požudu
Dok ubijaš sanjara

Swansong for the Wish of Night
God it hurts, give a name to the pain
Our primrose path to hell is growing weed

Labuđa pjesma za želju noći
Bože, kako boli, daj ime toj boli
Naš put do pakla od jaglaca zarašćuje korovom

Blame me, it's me
Coward, a good-for-nothing scapegoat
Dumb kid, living a dream
Romantic only on paper

Krivi mene, ja sam
Kukavica, žrtva 'svega-ni-za-što'
Glupo dijete, živim san
romantičan samo na papiru

Tell me why you took all that was mine!
Stay as you lay - don't lead me astray!

Reci mi zašto si uzeo sve što je bilo moje!
Ostani gdje ležiš, ne vodi me krivim putem!

Wake up, mow the weed
You'd be nothing without me
Take my life if you have the heart to die

Probudi se, pokosi korov
Bez mene bio bi ništa
Uzmi moj život ako imaš srca umrijeti

You bastards tainted my tool
Raped my words, played me a fool
Gather your precious glitter and leave me be
The Great Ones are all dead
And I'm tired, too

Vi gadovi okaljali ste moje oruđe
Silovali moje riječi, izigrali me budalom,
Skupite svoj cijenjeni blijesak i ostavite me da budem
Svi Veliki su mrtvi
A i ja sam umoran

I truly hate you all!

Iskreno vas mrzim sve!


Ok, nemam pojma. Way prekomplicirano. Očito je netko nekoga iznevjerio, bili su dobri, ali su im se putovi razišli. Korov znači sve što ne štima u tom odnosu, silovali riječi znači da su izokrenuli sve što je on rekao, ništa ga nisu poslušali niti razumjeli, ne znam tko su mu Veliki, ali očito im kuca na vrata...



Beauty Of The Beast
Long Lost Love
Trees have dropped their leaves,
Clouds their waters
All this burden is killing me

stabla su ispustila svoje listove,
Oblaci svoje vode,
Sav taj teret me ubija

Distance is covering your way,
Tears your memory
All this beauty is killing me

Udaljenost mi zaklanja tvoj put,
Suze tvoje sjećanje,
Sva me ta ljepota ubija

On je još daleko, ne vidi se
Od suza ionako ne vidi dobro,

Oh, do you care,
I still feel for you
So aware,
What should be lost is there

Brineš li?
Još uvijek imam osjećaje za tebe
Tako svjestan,
Što bi trebalo biti izgubljeno, tu je

On ju ispunjava, nalazi stvari iz prošlosti

I fear I will never find anyone
I know my greatest pain is yet to come
Will we find each other in the dark
My long lost love

bojim se da nikada neću naći nikoga
Znam da će mi najveća bol tek doći
Hoćemo li se pronaći u mraku
Moja davna izgubljena ljubavi

One More Night To Live
Safely away from the world
In a dream, timeless domain
A child, dreamy eyed,
Mother's mirror, father's pride

Sigurno udaljen od svijeta
U snu, području bez vremena
Dijete, snenih očiju,
Mamin odraz, tatin ponos

I wish I could come back to you
Once again feel the rain
Falling inside me
Cleaning all that I've become

Htio bih ti se vratiti
Još jednom osjetiti kišu,
Propadam u sebe
Čistim sve što sam postao
Ovdje žali zbog učinjenog, hoće mu (Bogu?) se vratiti,
Traži kišu sa opere njegov grijeh

My home is far but the rest it lies so close
With my long lost love under the black rose
You told I had the eyes of a wolf
Search them and find the beauty of the beast

Moj dom je daleko, ali ostalo je tu, tako blizu,
S mojom davno izgubljenom ljubavi pod crnom ružom,
Rekao si da imam vučje oči
Pronađi ih i nađi ljepotu zvijeri

Otišla mu je šansa, o domu može samo sanjati
ali ovdje pronalazi novi,
Oči su prozor duše, u vučjim očima nalazi ljepotu ružnoga

All of my songs can only be composed of the greatest of pains
Every single verse can only be born of the greatest of wishes
I wish I had one more night to live

Sve moje pjesme mogu biti napisane od najvećih bolova
Svaki pojedini stih može jedino biti rođen od najvećih želja
Želim još jednu noć života

Iz boli i patnje crpi inspiraciju

A saint blessed me, drank me deeply
Spitting out the misery in me
Still a sinner rapes 1000 saints
Sharing the the same hell with me

Svetac me blagoslovio, duboko me opio,
Ispljunivši jad iz mene
Još uvijek grešnik siluje 1000 svetaca
Dijeleći isti pakao sa mnom


Grešnici su moćniji, a svetci brojniji


Sanest choice in the insane world:
Beware the beast but enjoy the feast he offers

Najzdraviji izbor u ovom suludom svijetu:
Čuvaj se zvijeri, ali uživaj u gozbi koju ti nudi
Otvoreni poziv na oprez prilikom štovanja (Vraga?)


Christabel
"Oh, sweet Christabel. Share with me your poem.
For I know now, I'm a puppet on this silent stage show.
I'm but a poet who failed his best play.
A Dead Boy, who failed to write an ending
To each of his poems.“

O, slatki Christabel (?), podijeli sa mnom svoju pjesmu
Jer sada znam, ja sam lutka na ovoj predstavi tihe pozornice
Samo sam pjesnik koji je uništio svoje najbolje djelo
Mrtvi Dječak, koji nije uspio napisati kraj
niti jednoj od svojih pjesama

Shvaća kako smo besmisleni, kako netko drugi nama upravlja, kako je život samo farsa, skup stvari koje su nam suđene, i sve se igra po davno složenom scenariju.

Ispričavam se štovateljima pjesama na engleskom zbog prevođenja ali ovako mi ih je lakše skužiti.
Kad malo razmislim, nisu baš tako sotonističke, ali ima tih par stihova...

Npr. iz pjesme Ghost love score:
'Forgive me adoring beast'
(Oprosti mi što štujem zvijer)


Jeee, zaključite sami. Bole me oči. Moram ići spavati.

Pizda

Ove nebuloze pisane su 13.03.2006., to je ponedjeljak

Davim vas o liberalnost

Mama mi je rekla da je u dnevniku bio neki prilog o iznošenju mišljenja na blogovima, pa budući da su nam temeljne slobode ograničene, morao sam maknuti post koji inače nije ništa loše ali zbog maminog straha da joj policija ne pokuca na vrata (već par puta je imala takvu situaciju) sam ga maknuo. Žao mi je što živimo u takvom vremenu/ takvoj državi kada ne možemo govoriti ono što mislimo, i kada se isto kažnjava. Ovo je kao 21. stoljeće. Više, kažu, nije srednji vijek. Pa, osim što imamo internet, ne bih baš rekao.

edit (2 min kasnije): Idem sad gledat ovaj film na drugom, put do zrelosti, čini mi se ok

Pizda

Ove nebuloze pisane su 12.03.2006., to je nedjelja

Davim vas o Gongora

obožavam barokne pjesme zbog prejebenosti i kompliciranosti. pr:

Potočiću, gdje će naći sreću?
Čeznuća koja smrću gore
Ti da budeš Guadalquivir
Guadalquivir da bude more



prejebeno... Zakon...

pizda

Ove nebuloze pisane su 10.03.2006., to je petak

Davim vas o štošta

Maloprije sam pogledao par spotova, tak da sam još pod dojmom...
Xandria - Ravenheart
Nightwish - Nemo
WT - Stand my ground
COF - Nymphetamine
...

Super spotovi...
Obožavam taj stil, te grupe, kad narastem imat ću kuću, prizemnicu, ali strop će biti visok 2.5 - 3 m, i nijedna vrata neće biti pravokutna, nego onak šiljasta, kao u romanici/gotici/whatever... To mi je tak fora...

Sad analiza razreda...
Andrea - hehe, vriskica. glasno kiše. volim ljude koji kihnu kao muško. glasna i kad dreči na nekog. Nekima to ide na živce, ali kad se izderava na nekog (happens all the time), uglavnom uvijek je u pravu, i zato mi to uopće ne smeta.

Martina - Jedna cura koja je malo čudna. Dobri smo. Ne volim njezino društvo (plastične seljanke). Voli zajebavati. Jako. Puno puta sam popušio. Ima fakat bolesnih viceva. Sa isusom, malom djecom, i tak to. Obožavam bolesne viceve. Ok cura ak ju znaš.

Luka - Neki bi rekli freak, meni skroz ok. ima jednu patkicu koju ne može ostaviti iza sebe, i zbog toga mi ga je žao. I ne vidi ostale patkice. Too bad 4 him. a ta patkica traje već jaaako dugo, ali je malo trula. i izlizana. Povezuje nas obožavanje LOTR, i oboje znamo tengwar (ona slova iz gospodara prstenova), pa se često dopisujemo bez brige hoće li netko pročitati.

Cobović - ne znam ga baš i ne želim ga komentirati

Ana - Jedna predobra cura i obožavam ju. Ona je toliko dobra, jednostavno to zrači iz nje. Ovisan sam o njoj. Ali malo je šutljiva i nekako nikad ne znam što misli. Stalno pegla kosu iako joj svi govorimo da to ne radi jer je predobra kovrčava, ali ne. sisata. Dečki iz škole se dost okreću za njom. Kako i ne bi kad je tak dobra. U svim smislovima te riječi. U krugu povjerenja je, jedna od prvih karika.

Jelušićka - povratnica iz njemačke. ja volim jezike, pa volim ju nekad nešt pitat na njem i tak to. druži se s mujčinom. i vratarićem. i memovićem. Kao šminkerica, ali ne stoji joj baš. U modu se kuži 100%, parfeme, dizajnere, i sve to, glazbenu scenu ima u noktu. imali smo jedan fajt, zbog mujčina i mog kirvaja, ali nije sad važno. Mislim da je u krugu povjerenja.

Jerković - Isto kao cobović. dobro, malo ću. Isto predobar, da se iskorištavati, uvijek da za poruku, ne zna poslati u rodni kraj. Bude mi ga žao.

Ivona - Nju obožavam. Ima najtvrđe dupe i trbuh koje sam ikad dodirnuo. Al se ljutila zbog tog pa sam joj rekao da ju više nikad neću zgrabit za dupe. Malo mi fali. Nisam ju osjetio već tjednima. :'-( metalka. sluša progressive. osi, dream theatre, spock's beard i tak to. još uvijek pati za ohlađenim burekom. Imala je priliku, ali burek otišao k vragu. bogu iza nogu. S njom se mogu o svemu napričati i susretljiva je. Volim ju. jooj. Također u krugu povjerenja.

Ja - znam matematiku. obožavam matematiku. class president. iako su me više puta htjeli smjeniti. ali briga me. sve što (ne) napravim ima svoj razlog. Os kruga povjerenja (osnovao sam to, imamo cijele rituale pročišćavanja za priključenje ;)). mogao bih o sebi još puno, ali ne da mi se.

Memović - Jako čudan lik. previše se zajebava. važnije mu je ispast cool nego proći godinu. prošle se provukao ali za ovu... teško... s njim sam uvijek redar. jednom smo bili 4 tjedna za redom, jer nismo prijavljivali one koji zbrišu. ali slučajno, uopće ih ne primijećujem. Zadnja dva tjedna dežurstva sam brojao svaki sat.

Sanja - prije mi je kao bila sister, jer su nas svi ispitivali jesmo li brat i sestra. malo je to bilo boring. ne ljudi, mi se prije srednje uopće nismo znali. možda imamo slično grbave noseve, i nosimo naočale, ali to nas ne čini bratom i sekom. Slušamo otprilike istu glazbu, pa se uvijek razmjenjujemo. Volim to. Circle of trust. Djelimo i mržnju prema nekim ljudima.

mujčin - hm. ne znam. prošle godine smo bili dobri, onda je bio moj kirvaj, pa je on napravio nešto za što sam ja sazneo tek negdje u 10. mjesecu (kirvaj je krajem 6.), pa smo se svađali. Jelušićka mi je to rekla, bila je s njim u tom shitu, pa smo se zato svađali. Sad smo valjd ok.

vedrana - slično kao cobović. iz grada. mislim da voli nightwish, pa mi je ok. ali ne sjećam se baš da smo nešt puno pričali. možda bismo trebali?

omerbašić - pričali smo kao, ali not enough.

rac - jedan super lik, navukli smo ga sanja i ja na 'našu' glazbu, a budući da je među prvima iz ekipe dobio adsl, skida nam mjuzu. ali ne u smislu da ga iskorištavamo. bilo je nekih pačjih sranja, pa sam bio kao neutralni teren za obje strane. predobar. pametan, ima dobre ocjene. prošle god nije dobio pohvalnicu jer je imao 2 neopravdana. ja sam imao 1. jer me baba kulaš bila istjerala. voli popiti. ali rijetki iz razreda ne vole. piše super pjesme na engleskom. ne volimo crkvu. neplanirano uletio u circle of trust, ali nitko ne žali. zna povijest.

radić - lik iz osnovne. ne bih baš...

relić - ne znam što da mislim. koliko čujem, iza leđa me trača na veliko. ali nikad nije ništ fejs tu fejs. ne razumijem takve ljude.

sadlo - radi sranja. stalno. podsjeća me na jednog lika iz jedne serije. nekad mi to smeta, nekad sam neutralan.

mirta - dobro pleše drmeš, super pjeva. svima to ide na živce, ali meni ne. sjedimo zajedno. sa sanjom i racom. dok ne pjeva narodnjake, dobro je. druži se sa ovima iz grada. treger misli da ona zna latinski, a zapravo joj ja većinu toga kažem, a treger mene ne voli toliko kao nju. Moli ju da ide na natjecanje, a ne zna da sam ja iza njezine slave. Uvijek ima žvake. pod testom iz matematike stalno pričamo. Kao i pod svim ostalim testovima. profesori ju dosta vole. dobra učenika.
vinarić - jedan od onih koji uvijek viču 'joj nisam ništa učio, dobit ću 2', a rijetko dobiju manje od 4-5. tak mu je bilo krivo kad je dobio 4 iz testa iz mat, što je kod nas jako rijetko (4 i 5 - možda 3-4 učenika). Koliko znam, slušamo sličnu glazbu, ali ne pričamo baš previše. al pričamo, idemo van zajedno i sve to...

kacha - legenda. može puno pričati. a kad kažem puno, mislim puuuno. voli se zezat. često igramo potapanje brodova ili bilo šta drugo. redovito joj rješavam testove iz njem i eng. zna mat, ali ne kao ja ;)

vratarić - no comments.

bernarda aka honey - volim ju. prošle godine smo se stalno fajtali (kao i sa ivonom), ali mi je tako nešto napravila da sam joj rekao da se ne želim više nikad opakije posvađati, iako se to dogodi. ali ona je jedna od onih s kojima se mogu krvnički potući a da sutra sve bude ok. svašta si govorimo. ima buran život. nikad dosadno. posuđujemo si lovu. sisata je. i mekana. trenira karate, i jako zna opalit. sposobna je svašta reći profesorima. circle of trust.

zorić - ne znam ga, čini mi se da nekad zajebava, ali nikad nisam siguran.



Žao mi je ako nije baš bilo onak kako ste očekivali, nisam htio/ mogao opakije.

pizda

Ove nebuloze pisane su 09.03.2006., to je četvrtak

Davim vas o ...bared on your tomb, i'm a prayer 4 your loneliness...

Danas sam bio iznenađen. Usprkos svim negativnim osjećajima prema mojoj obitelji, u meni se probudilo nekakvo zaštitničko sažaljenje. Mama je bila deprimirana jer ljudi govore. To mi je bilo tupavo, ali i za očekivati, jer je njoj jako stalo do toga što drugi ljudi misle. Hvala slučajnostima, pa živim u Pripizdini Donjoj, gdje ima puno babaca. A babe pričaju. Skupe se na babinjak i kokodaču. 'Jooj, jesi čula da je ova s onim? Ajme, kako me danas bole kukovi! Alaj bole!!!'

Uglavnom ne znam cijelu priču ali kao moja mama je bila na meti, i to ju je totalno izbacilo iz takta. Ja sam te (ne)sreće da me se često spominje na društvenim tračanjima, uglavnom sve po negativnom, tako da sam već odavno prestao brinuti. Nije mi problem nikoga poslati u rodni kraj niti žalim više takve ljude. Njoj očito je. Sranja očito ima cijeli život, a ne samo u školi. Uostalom, ne znam zašto ona nikoga ne šalje u rodni kraj, umjesto da se pita gdje je pogriješila. Takvi ljudi joj uopće ne trebaju u životu, a opet šuti. Whatever. Što je najgore ne znam niti cijelu priču, pa ne znam komu trebam nešto kresnuti kad ga vidim, a tupavo mi je pitat ju.

Sorry zato što još nisam poslao class analysis, moram još razmisliti što sve smijem napisati, i sve to.
Pizdurina

Ove nebuloze pisane su 07.03.2006., to je utorak

Davim vas o Announcement

Zbog višestrukih i učestalih sranja/prigovaranja na račun dosadnosti mog bloga, s vremena na vrijeme objavit ću pokoji post nevezan za pjesme, ali sad trenutno ne jer nemam inspiracije. Piis.
btw, novo potencijalno ime benda: silent scream. i black light. vote.

greetings

Ove nebuloze pisane su 11.02.2006., to je subota

Davim vas o Singlovi

Prvi singlovi mog benda (potencijalno ime: Black light - ili latinska verzija), još nemaju glazbu, molio bih pomoć... moje vjerno čitateljstvo... Imat ćemo prilično dobar sopran, svirat ćemo gothic, malo power metal, klavijature, nepodivljale gitare (jer ih baš i nemamo :)... Here are they:



#1
Sacred is decieving
What's left of me

Competing in lies
Defeating my arogance

I see your face
It's coming closer
I'm affraid of what I see

In your tears I smell doubt
Among your death- like breath

Swallowed the beast
You threw up

Ceased my existence
You came for me (2x)


#2
Standing before you
Feeling your thoughts
Seeing you
Through the barrier

You use to hide yourself

Your eyes are blinding me
Your thoughts - disappointing me

Sensing your ethernal peace
I remain senseless
Your voice, your presence
Hastes surrounders death


#3
Lost in lies
Small vs. the world

Proud to be fake

Making everyone happy
Everyone but yourself

Forgotten
Repressed

Drawing your spotless smile
Hiding what's in your eyes

(dedicated to Bree van de Kamp)

Ove nebuloze pisane su 03.02.2006., to je petak

Davim vas o Rhapsody

Zamrznut u trenutku
nadam se boljemu
mislim da je život gotov
tražim svjetlo u mraku
sebe u gomili

svoj odraz u očima mjesečara

Bježim ood rapsodičnih zvukova prirode
razvikanih jecaja, izgubljenih u buci,
dječjeg plača, majčinog ušutkavanja,
9 palih, 18 još da bih prošao

Prizivam planove većega
Skrivam se od vječne borbe dobra i zla
Od uvjerenja razapetoga
Sve što je nosio otišlo je s njim
Od sjena iza mene
Preblizu da ih zaboravim

Plačem anđelu krvne osvete
Čujem uzvike svoga imena

U mnoštvu zakašnjelih reakcija
U odjeku usnuloga
U spletu povijesnih događaja
Prigušenim trzajima zatočenoga

Glasnom vikom koju zanemarujem
Vapajima koje ne čujem
Molbama koje zaboravljam

Jer život je dovoljno crn i bez drugih
A živimo sve dok ne umremo
I ne mora se uvijek ono što se mora...

Ove nebuloze pisane su 15.01.2006., to je nedjelja

Davim vas o Waiting room/Sealed

Stojiš tu, smetaš mi
Zračiš tim otrovnim zračenjem
Kojim me truješ

Ne vidiš li, da me tvoja
prisutnost razara iznutra?

Stojiš i praviš se da je sve O.K.
A ja propadam, zbog tvoje gluposti

Pokušavam pobjeći, ali odmah
Prvim korakom posrćem, i
Tim korakom prelazim milijarde kilometara,
Dolazim u potpuno novi svijet, bez tebe

Svijet, predaleko od Sunca,
Da bi bilo života

Susrećem ljude, koji kližu
Po nepreglednim ledenim prostranstvima
Mjesta gdje prevladavaš ti

Zbunjen sam, kao i svi,
Jer ne znam gdje sam

Sjedinivši se s tobom,
Postala si svjetlo
Na mojoj tamnoj strani

Ali kad pogledaš u moje oči
One zasvijetle jače,
A svijetlo kojim ti sjajiš
I ne vidi se

No nitko ne primjećuje
Moje svijetlo, naviknuti su na to,
I sami su nekad blještali
Dok im nije izblijedjelo
Jer ono traje koliko i slika nas
U sjećanjima Napuštenih

Gledam u uvijek- noćno nebo
U zvijezde, koje su drukčije
U svijet, koji je bio prevelik da bi se mijenjao
Jedva ga i vidim

Ljudi dolaze, odlaze, prolaze,
Kao u čekaonici,
Čekaju nešto

Slušajući božanske zborove
Kosaca
Plešući u ritmu Smrti...

Davim vas o Hatered

Mrzim te, i sve što je tvoje

U tvojim udarcima osjećam jad,
jer ne znaš za drugo

Vodiš me u ormar, da se guram
sa ostalim stvarima koje ne trebaš

Na uzici, trčkaram za tobom

O, kako žudim da popustiš taj remen,
da mogu udisati hladni zrak

Jer svojim si ledenim glasom
sunce mi smrznuo...

<< Arhiva >>